…U trenucima zanosa i zadovoljstva prigodom otvaranja tih institucija čini se neprikladnim izražavati ma kakve sumnje u vezi projekata o čijoj važnosti za razvoj Hrvatske, njenih gradova, gospodarstva i društva dakako nema nikakve dvojbe. Pa ipak, svrha ovog časopisa je neprestano preispitivanje u korist što bolje arhitekture te razmatranje o tome što bi se moglo učiniti da bi ubuduće bilo više dobrih arhitektonskih rješenja. Stoga se nakon temeljitog pregledavanja realiziranih knjižnica u Splitu i Zagrebu usuđujemo kazati da u nekim značajnim dijelovima tih projekata nije postignuta arhitektonska kvaliteta odgovarajuća težini riječi i značenja koja im je bila pripisana prigodom otvorenja.
Kod najveće znanstvene i kulturne investicije u Splitu vidi se bitno odstupanje od ambicija nagrađenog natječajnog projekta koji je planiranim velikim trgom na krovu obećavao doprinos prostornoj kvaliteti cjelokupnog kampusa. U realizaciji je trg postao manje-više neupotrebljiva platforma koja ne opravdava skupu gradnju duboko ispod dalmatinskog stijenja. U slučaju zagrebačkog Filozofskog fakulteta prevladava dojam da drugoj po veličini hrvatskoj knjižnici nije bio dodijeljen prostor odgovarajuće veličine. Pri ulasku u najmoderniju i najsuvremenije opremljenu knjižnicu glavnog grada treba dosta truda da se od Sveučilišne aleje pronađe put do glavnog ulaza, a ni udruživanje većeg broja manjih knjižnica u veliku središnju ustanovu na stražnjem dvorištu fakulteta nije dobilo pravu priliku na razini prostorne integracije.
Rijeka, međutim, tek čeka na realizaciju oštroumnog koncepta gradske knjižnice čiji autori nastoje prevesti općeprihvatljivu učinkovitost potrošačke kulture u kulturu obrazovanja, pa predstavljaju knjižnicu kao supermarket znanja. No ova u membranu obavijena knjižnica uistinu djeluje kao prava suprotnost bilo kakve trivijalnosti. Pri razgledavanju precizno izrađenih prezentacija knjižnica će nas prije podsjetiti na server koji gradski prostor učinkovito iskorištava kao vodič za posredovanje znanja do korisnika…